Troglav

7. studenoga 2012. 58


Pokušati ćemo kroz jedan mali osvrt opisati Troglavsku kroniku kroz povijest tako da neke stvari budu dostupne svakom ljubitelju u ovu predivnu planinu.
Prije prihvaćanja kršćanstva Troglav je bio kultni vrh Hrvata te do danas zadržao ime praslavenskog božanstva podzemlja Troglava. Prije toga vjerojatno je bio i sveto brdo Ilira pod imenom Troura ili Triget (i danas u Lici postoji vrh Troura i na otoku Krku Triget)

  • Nakon mletačko-turskog rata,koji je završio mirovnim sporazumom u Požarevcu 1718.godine,tursko-mletačka terenska komisija (na okupiranim područjima od strane Turaka) utvrđuje granicu,koja vrh Troglava ostavlja oko 1 km na livanjskoj strani.Granična linija nazvana je po mletačkom članu komisije Mocenigu. Otada do danas,gotovo tri stoljeća Močigenova linija nije mijenjana pa i danas njome prolazi državna međa prema Bosni i Hercegovini.
  • Talijanski opat Alberto Fortis zabilježio je 1774.godine u svom znamenitom putopisnom dijelu Viaggio in Dalmazia nagađanja stanovništva o podzemnoj vezi Buškog blata i Cetine te zaključio: „Izgleda da se ni udaljenost,ni visine brda (tj.Troglava) koje leže između,ne suprotstavlja toj razumnoj pretpostavci“.
  • Ivan Lovrić Sinjanin,poznat kao začetnik hrvatske spelologije,ispravlja Fortisa u svojoj knjizi Osservazioni…(venecija,1776: na hrvatski prevedena 1948.godine u Zagrebu): „Ne bih znao odgonetnuti kako je on upao u pogrješku da traži početak Cetine ili da je dovodi u vezu s jezerom Buško blato“. Godine 1971. potvrđeno je da u Cetinu stižu vode s Livanjskog polja,a ne s Buškog blata (bojanjem je utvrđena veza ponora Čaprazlije s Vukovića vrilom).Lovrić je završio tragično,umro je u 23-oj godini života od tuberkuloze.
  • Glasoviti botaničar Gunther Beck von Mannageta uspeo se na Troglav s Livanjske strane, iz sela Kazanaci, i taj uspon 1897.godine opisao pod naslovom Ein Ausflug auf den Troglav
  • Godine 1922. beogradski geograf Borivoje Milojević opisao je u glasniku Geografskog društva ledenjačke tragove na sjevernoj strani Troglava (članak: Beleške o glečerskim tragovima)
  • Ugledni hrvatski botaničar Ivo Horvat, tadašnji ččan vodstva HPD-a,1930. i 1931.godine botanički istražuje vegetaciju Troglavske stijene i o tome objavljuje znanstveni izvještaj (Ljetopis JAZU 1930/31,122).Utvrdio je, primjerice,biljnu zajednicu od 60 vrsta na malom staništu od samo nekoliko četvornih metara.Horvat objavljuje i prvi planinarski prikaz Troglava,a prilaže mu i zemljovid (HP 1931,332).
  • Predsjednik splitskog Mosora Umberto Girometta 1930.godine bilježi prvi društveni planinarski pohod na vrh Troglava (HP 1930,375)“ Za prve takve ekskurzije spustismo se po jezovitim strminama i propastima sjevernog Troglava“-ali nakon izleta-„ostadoše mi drugovi doživljajima i vidicima tako ushićeni,da zaključiše posjetiti u buduće bar jedanput godišnje ovu planinu“
  • Zagrebački planinarski pisac Vjekoslav Cvetišić u 3-om svesku svojih romantičarskih putopisa Sa planina i gora (Zagreb,1930) posvećuje prvo poglavlje Troglavu,iz kojeg doznajemo da mu je od Vrlike do vrha trebalo 7 sati uspona.Prenoćio je u Krivoj dragi“na travnjaku kod nekog seljaka u tome suhom kamenom klancu“.Dojam s vrha „otvara nam pusta gora svoju dušu da iz nje pročitamo,što je njome prošlo,prohujalo i potreslo,uvijek ono opće,vječno,čovječansko.“
  • Treći zabilježeni izlet izveo je također Splićanin,Boris Regner.Osobito su ga dojmile gorštakove priče sa stoljetne krvave okupacije o turskim zulumima „tome križnom putu hrvatskog naroda u prošlim vjekovima“.“To me je dirnulo tom ledenom i jezivom romantikom…“ (Nekoliko dana sa dinarskim gorštakom,HP 1934,187)
  • Godine 1936.godine BiH planinar Josip Plaček,budući tajnik HPD-a u Zagrebu,svoju neobičnu avanturu od Šušaka do Sarajeva (HP 1936,327), neobičnu jer je išao pješice s naprtnjačom od 15 kilograma i k tome sam. Na Troglavu je bivakirao na kiši a utješilo ga što je pod vrhom našao runolist. „Nekoliko komada ponio sam za uspomenu“.(U to vrijeme ekologija je bila tek u povojima).
  • Boris Regner se sa svojim društvom ponovo penje na Troglav,ovaj put preko Pometenika i po lijepu vremenu.Najviše ga se dojmila sjeverna stijena :“Ovo je mjesto gdje čovjek zanijemi od jeze i čuda .Tu je priroda u uspravnim vertikalama koncentrirala zapanjujućom snagom sve,što se čovjeka doima u planini“.Spominje da su Troglavske stijene još netaknute (Preko Svilaje na Troglav HP 1937,366).Prvi penjači stigli su u te stijene točno dva desetljeća poslije.
  • Godine 1938. ovako je Petar Lučić Roki,tada 22-godišnjak a poslije urednik HP (1949-1958),doživio tijekom velike dinarske ture izlaz na vrh Troglava:“Ni koraka naprijed,ni daha,ni riječi iz usta.Radile su samo zapanjene oči.,zar ovako nagla promjena u samo nekoliko minuta?zar ovolika veličina i raskoš prirode?“(Preko Dinarskih planina na Šatorsko jezero,HP 1938,195).
  • Filipović je u svojoj knjizi“Dinarske planine,paša i mljekarstvo“ (Zagreb,1938) zabilježio da je na dalmatinskoj strani Dinare i Troglava bilo 500 ljetnih stanova i 135 000 ovaca,a na livanjskoj 20 stanova i 15 000 ovaca.Godine 1934.opisao je u Gospodarskom kalendaru život stočara u planini.
  • Prvi zabilježeni penjački uspon u Troglavskoj stijeni izveo je član splitskog Mosora Boris Kulić,sam 26.kolovoza 1957.godine i nazvao ga Petrovim smjerom (NP 1960,131).
  • Penjački logor zagrebački penjača 1957.godine riješio je glavne penjačke probleme u Troglavskoj stijeni (prvenstveno smjerovi: Speleološki,Školski, Kaminski,Invalidski…).
  • Mladi geolog Vlado Jelaska,poslije profesor na PMF-u u Zagrebu, 1961.godine opisuje geološko istraživanje Troglavske stijene,ali ga pri tome više impresionira ljepota stijene od geoloških profila (Profil,NP 1961,275).
  • Od 1963.godine do početka 80-ih PD“Svilaja“iz Sinja imalo je planinarsku kuću kod brane na Perućkom jezeru i u tom razdoblju markiralo je uspone na Troglav od kuće preko Bitelića,od Koljana preko Bračeva Dolca i od Ježevića preko Modraša, a prije Domovinskog rata postavilo je na vrhu metalni žig,koji i danas postoji.
  • Sjedinjenjem tadašnji zagrebački planinarski društava „Pliva“ i „Javor“ 1963.godine nastaje PD“Troglav“. Bilo je to u vrijeme kada se smatralo da je Troglav najviši vrh RH.
  • Prvi zabilježeni zimski uspon: splitski alpinist Frano Donadini 14.veljače 1970.godine opisuje prilaz preko Bravčevog Dolca (Zimski uspon na Troglav,NP 1970,289).Imao je vrlo loše vrijeme:“Nalazimo se u paklu.Planina bijesni,ne želi da narušavamo njeni mir i dostojanstvo“.
  • Prvi zabilježeni zimski penjački smjer u Troglavskoj stijeni:splitski alpinisti Ante Bedalov i Nenad Čulić 14.siječnja 1973.godine prolaze Zimskom varijantom Školskog smjera (visina 200m,trajanje uspona 8 sati).Obojica su sljedeće godine poginuli u stijeni Ušbe na Kavkazu.
  • 1975.godine zabilježen je najmasovniji uspon na Troglav:braća blizanci Tollazzi,Bojan i Mitja,slovenski časnici koji su se za vrijeme službe uključili u rad Mosora,odveli su na Troglav stotinjak planinara u dva autobusa i poveli ih na vrh najtežim putom s livanjske strane iz sela Sajković(NP 1979,222).Izlet je ponovljen i 1978.godine.
  • Za vrijeme Domovinskog rata probijene su s dalmatinske strane ratni putovi s Vrdova i Rujana prema vrhu,s kojih je oko sat uspona na Veliki Troglav.Svega 2-3 km zapadno od vrha,pod Velikom Duvjakušom (1708 m/nmv),bila je osnovana vojna baza kontejnerskog tipa u kojoj je i danas uređeno planinarsko sklonište-prvo u Troglavskoj skupini.
  • Novoosnovano HPD Sveti Jakov iz Bitelića započelo je 2006.godine na sjeverozapadnim dijelom visoravni Vrdovo izgradnju prve planinarske kuće u području Troglava,a u jugoistočnom dijelu Vrdova ,kod Kodžomanovih staja,uređen je prvi planinarski dom“Vrdovo“.

(obradio: Ž.Puđa)