Nakon obilaska grada sljedeća postaja je Slani dol,selo tik uz Samobor i velika hiža sa još većim srcem domaćina Goge. Nakon ukusne večere pjesmom i veseljem smo završili dan proveden na kotačima. Ustajanje ujutro i prvi pogled na sivo jutro nagovijestilo je kišni dan u pohodu na brda po Samoborskom gorju. Nakon čaja i spremanja naprtnjača,uz ugodno iznenađenje srećemo stare poznanike Miljenka i Željku sa pričom „kako je svijet mali“. Nakon kratke vožnje od 10-ak minuta stižemo na polaznu točku našeg uspona, selo Rude odakle je krenuo i prvi povijesni pohod planinara u R Hrvatskoj. Nakon sat vremena laganog hoda dolazimo do planinarskog doma Veliki dol i uz ostavljanje neljubaznog domaćina brzo krećemo ka našem prvom vrhu a preko planinarskog doma Željezničara uz „legendu“domara stižemo na Oštrc koji je okupan sivilom kišnog dana. Nakon kraćeg zadržavanja slijedi lagana šetnja do postaje označene sa križnom ,koji su izradili planinari udruge sv. Bernarda. U nastavku puta prelijepom stazom za šetnju srećemo planinare iz R Slovenije i grada Osijeka uz „uobičajene“ planinarske pozdrave nastavljamo dalje. Sivilo se lagano spušta na gorje i kiša koja nemilice pada tjera nas dužim korakom do planinarskog doma na Japetiću. Uz ljubaznu domarku Ružicu koja priprema i služi domaću „spizu“ sivilo kišnog dana je manje a okrepa i hrana ulijeva nekim planinarima dodatnu snagu za završni dio puta. Zatvoreno nebo iznad nas govori da kiša neće prestati a krenuti se dalje mora uz misli da na ovome svijetu postoje vrijedne osobe pune ljubavi koje čuvaju ono malo za što idemo u planine. Uz laganu,laganu šetnju,dosadnu kišu i trenutnu misao da ista želi pokvariti dan,računamo na to „da je sve od Boga dano lijepo“ i u kasnim večernjim satima, sretni stižemo do planinarskog doma u Koretićima. Nakon obilne večere uz angažirane i gostoljubljive domaćine koji su uz dosta truda učinili naš boravak u domu ugodnim idemo u krevet na počinak. Sljedeće jutro,nakon doručka zahvaljujemo domaćinu na gostoprimstvu i krećemo na put u Žumberačko gorje. Dan se lagano čisti a prostranstva Žumberačkog gorja vidljiva,dolazimo do Sopotskog slapa koji svojom raskoši potvrđuje svu ljepotu zagorski brijega. Nakon male stanke nastavljamo put kroz napuštena sela prema najvišem vrhu Žumberka , Sveta gera. Na opće čuđenje i pokoju psovku na račun susjedne države o krađi,otimanju i nakazi na vrhu, puni gorčine vraćamo se prema planinarskom domu na Vodicama. Ali ljubazna domaćica,ukusna hrana uz čašu dobrog Velebitskog piva vraća „stvari u normalu“. Ovaj dio priče i puta rado bih preskočio ali dug prema svim hrvatskim domoljubima,civilima i hrabrim vojnicima koji su nečuvenom krvničkom komunističkom rukom punili jamu Jazovku ne ostavlja prostor osim da se posveti vrijeme za njihovu počast. Vijugavom cestom i prelijepim zelenim livadama, stižemo u selo Krašić gdje posjećujemo kuću u kojoj je živio i radio blaženi kardinal Stepinac. Kratak odmor i osvježenje u Jastrebarskom,nagovješćuje kraj dvodnevnog druženja sa našom domaćicom i uz pozdrav i skoro viđenje na nekim drugim pohodima krećemo put Livna gdje stižemo u noćnim satima. Dok se „slažu“ slike u glavi planinara o pohodu u Samoborsko gorje i Žumberak pogledajte slike u našoj galeriji. (Obradio: Ž.Puđa)