U svako vrijeme ima ova planina u sebi neki dar života,neki odsjaj ovih gora,jezera,kanjona,onih cvjetnih livada durmitorskih i čini se da nigdje, kao ovdje, čovjek ne može uživati u čarima prirode uvijek i jednako, a kad pogledate moćnu gromadu Durmitora, dočeka vas čarolija prirode,na koju ni čovjek ni vrijeme nisu ostavili traga.Sa divljenjem promatrate njegova surova pleća, za koje zalazi sunce, kao da se nikad više neće vratiti. A u zoru, kada krene zov divljine, oglašavajući neobičnim zvucima svitanje ali i buđenja svega živog na planini, imate osjećaj da se ovakav melodični zov planine ne može nigdje doživjeti kao u trenutcima svitanja na Durmitoru.Odakle ime Durmitor nije točno utvrđeno. Po nekima, riječ Durmitor je romanskog porijekla. Izvedena od latinske riječi ¨dormitorium¨, odnosno odatle proizašle talijanske riječi ¨dormitorio¨ ili DORMIRE – spavati, jer su navodno rimski legionari, prolazeći tim krajem pitali ”spava li planina ova”. Međutim, postoji i drugo tumačenje, koje je vjerojatno bliže istini, radi se o nazivu koje su mu dali KELTI, tj. da ime potiče od keltskog ”dru-mi—tor ”, što znači ”voda sa planine”. U svakom slučaju, radi se o nazivu, koga su naslijedili Slaveni dolazeći na ovaj prostor, a stanovnici ovog kraja Durmitor izgovaraju sa naglaskom na drugi slog.
Polazeći od bogatstava i specifičnih vrijednosti, u okviru Nacionalnog parka Durmitor je izdvojeno sedam područja sa posebnim režimom zaštite.Nacionalni park Durmitor je 1980. godine proglašen za svjetsko prirodno dobro i upisan je u registar svjetske kulturne u prirodne baštine, koja se vodi pri UNESCO-u.
Masiv Durmitora pruža idealne uvjete za planinarenje. Na relativno malom prostoru, moćnim tektonskim djelovanjem, stvoren je planinski svijet fantastičnih oblika. Oštri vrhovi, neki poput alpskih igala (Minin bogaz, Zupci, Sohe) i oni drugi, masivne kupole i pleća ili strana šarom isjeckana na prutove (Prutaš, Šareni pasovi,), vertikalno zasječeni (Savin kuk , Šljeme,) odjeveni u ruho unikatno (Međed), jarko obojeni (Crvena Greda) ili oni treći sedleni (Sedlen greda), uvijeni ( Uvita greda), obli (Obla glava), usamljeni ( Stožina) i dr. Zastrašujući, tamni, svijetli, minijaturni, gorostasni i svi oni skupa, na najbolje markiranom planinom na ovim prostorima su pravi raj za planinare.
Bobotov kuk je najviši vrh na Durmitoru sa 2523 m/nmv. Uspon na ovaj vrh nije samo trofej planinarskog poduhvata, već i impresivno saznanje i doživljaj raznolikosti planinskog reljefa. Ovo naročito važi za uspon sa sjeverne strane od Žabljaka. Već u podnožju, prolazi se kroz prašumsku zonu usred koje se nalazi Crno jezero. Poslije uspona, strmom stranom i neravnim dnom moćnog ledeničkog toka, stiže se u katun Lokvice. Odavde, preko Biljegovog dola i ledeničkog jezera Valoviti do, ugledati ćete divovski ledeničko jezero Škrku, dubine 800 m. Odatle, nekih dvadeset minuta hoda, stiže se na sam vrh. Vidik sa Bobotovog kuka je nezaboravan i zahvaća široko područje u radijusu od nekoliko stotina kilometara – od planine Rudnik na sjeveru do Orjena i Jadranskog mora na jugu, i od Kopaonika na istoku do Čvrsnice na zapadu. Osobito upečatljiv utisak ostavljaju planinski lanci crnogorskih planina, ispresijecani riječnim dolinama i živopisnim kanjonima smješteni oko Durmitora. Pogled na masiv Durmitora otkriva svu ljepotu nastanka ove planine, a poseban doživljaj predstavlja pogled na Škrčku uvalu i dva prekrasna jezera smještena u njoj, zatim nevjerojatne figure Šarenih pasova, neobični izgled grebena Zubci i panoramu Valovitog dola, preko koga se vidi Crno jezero. Opisani jednodnevni izlet je nezaboravan doživljaj. Trajanje uspona je 5h i 30 minuta.Fotografije možete pogledati u našoj galeriji.(Obradio Ž.P.)