Sjećanje na prijatelja

No name
Prohladno zimsko jutro u livanjskom polju,traju pripreme za uspon na Troglav. Izlazak iz toplog automobila i nije se činio posve razumnim činom.Kuda u ovo „pasje jutro,zar ima smisla narušavati sniježnu idilu okovanu ledom ? Uspon traje laganim korakom prema središnjem koluoaru ispod samog vrha.  Što je ovo čovječe,nismo sami ? Netko je uranio i prije nas ostavio tragove. Pa jeli to moguće ? U čudu gledam planinarskog  gorštaka…kažemo dobro jutro. Naizgled nezainteresirano odgovara ,dobro jutro.

Mi smo mislili otući vrh,kakvo je stanje gore. Blagi pogled upućen na nas i riječi koje izgovara kako misli da ne možemo na vrh. Pa jeste li vi bili na vrhu ?  Jesam !  Sretno dečki ,i lagano odskija niz padinu. U neposrednoj blizini nailazimo na mjesto bivka i po tragovima koji su ostali opaža se višednevni boravak u planini. Pa od čega si čovječe ? Koji si ti gorštak,mislimo u sebi.  Nismo popeli vrh,dan kratak.

Ma nema „ko drugi biti, to je Edo,kaže naš poznanik. On to radi. On je samotnjak i često penje vrhove u zimskim mjesecima. Svaka čast,momački.

Istina, to je bio Edo.  Ta smirenost kojom odiše, sjaj u njegovim očima i mir koji luči oko sebe. Pa neka,neka ti duša nađe mir kao što je i ova stranica mirovala tebi na sjećanje. Neka blista odsjaj u sjećanju tvojih prijatelja na tebe,kao i zvijezde na vedrom nebu u beskrajnim zimskim noćima iznad troglavskih vrhova. Neka tvoji odmjereni koraci po padinama Čvrsnice budu put smirenosti onih koji su te poznavali. Neka tvoj blaženi osmjeh bude utjeha i hrabrost zbog gubitka prijatelja. I kako kaže jedan od nas „NEKA TI DUŠA NAĐE MIR I MJESTO TAMO GDJE SE NALAZE DUŠE SVIH DOBRI LJUDI“