Skijanje na Cincaru i Kamešnici

Kamesnica-skijanje

Izgradnja planinarskog skloništa na Kamešnici
U lipnju 1934. godine HPD Mosor iz Splita započeo je izgradnju Planinarskog skloništa na Kamešnici radi nadzora nad šumom i korištenja obližnjih skijaških terena u Kurtagića docima. Na prijedlog Nadzornog odbora društva odlučeno je da se sklonište nazove imenom prof. Umberta Giromette, u znak zahvalnosti i priznanja za njegov požrtvovni rad u okviru Mosora.

Radi prikupljanja potrebnih sredstava u ožujku 1934. tiskano je 10.000 otkupnih markica vrijednosti po 1 dinar, koje je dizajnirao arh. Horvat. Na markicama je bio prikazan izgled budućeg skloništa, a većinom su ih otkupili članovi i prijatelji Mosora.

22. travnja na Vagnju su se susreli arhitekt Horvath, projektant skloništa, i ing. Gavran, sreski šumar iz Livna, odakle su se uputili na Kamešnicu kako bi pregledali lokaciju budućeg skloništa.

Sami građevinski radovi započeli su u lipnju, a izvodili su ih mještani iz Prologa.

Mogućnost za turizam

Sklonište je svečano otvoreno u nedjelju 23. rujna 1934. godine. Već u ranu zoru na Vagnju se okupilo nekoliko stotina planinara i seljaka iz okolnih sela, odakle su se uputili prema skloništu. Nakon mise, koju je služio fra Tvrtko Lujić, pozdravni govor održao je prof. Girometta, u kojem je istakao turističko, kulturno i rodoljubno značenje otvorenja skloništa i vidikovca te kako se ovim pothvatom otvara domaćem i stranom turizmu lanac Dinarida, udara most između Splita i dinarskih sela, a znanstvenicima omogućuje proučavanje velebne prirode ovih lijepih planina.

Na otvorenju i bajkeri

Na otvaranju su bili nazočni ban dr. Jablanović, upravitelj Higijenskog zavoda dr. Škarić, banski inspektori ing Stella i Korlaeta, članovi brojnih drugih planinarskih društava, a iz Splita su na svojim motornim dvokolicama do Vagnja stigli i članovi Primorskog moto kluba.

Dogradnja skloništa

Sklonište se uskoro pokazalo premalim da bi primilo sve zainteresirane planinare i izletnike pa se pristupilo njegovom proširenju. U jesen 1934. sagrađena je drvena koliba veličine 5 x 5 metara, a u ljeto 1935. ozidane su nove prostorije za planinare i prostrana kuhinja s blagovaonicom, te je sklonište sada moglo primiti preko 50 planinara u svojih sedamdesetak kvadrata.

Planinarske kuće na Vagnju i Kruzima

Planinarska kuća na Vagnju i sklonište na Krug planini pod Cincarom, nastali su preuređenjem već postojećih objekata.
Na Vagnju je bivša financijska postaja preuređena i otvorena 22. prosinca 1935. godine kao skijaško prihvatilište, a na Kruzima su tri prostorije nekadašnje Stočne stanice i sirare, zahvaljujući susretljivosti upravnika ing. Maše Balića, preuređene i otvorene kao planinarsko sklonište 1936. godine.

Škola skijanja

Kao pripremu za planirana skijaška natjecanja HPD Mosor je organizirao školu skijanja, koja je započela polovicom studenog 1934. predavanjima o skijanju i skijaškoj gimnastici. Predavanja je  držao prof. D. Ulaga, a nakon teoretskog dijela u Splitu, praktični dio tečaja skijanja održan je na Kamešnici.

  1. siječnja 1935. u 6 ujutro iz Splita su prema Vagnju krenula puna dva autobusa. Prolaznicima su posebnu pažnju privlačile mnogobrojne skije što su se nalazile na krovovima autobusa.

Na Vagnju je skijaše dočekala jaka bura i temperatura od -15°C. Nakon okrjepe vrućim čajem u cestarovoj kućici uputili su se u kilometar udaljenu uvalu, zaštićenu od bure, gdje su pod vodstvom prof. Ulage počeli trenirati i… padati.

Prilikom povratka u Split oko pola pet popodne jedan od autobusa nije mogao upaliti. Vozač ga je, nadajući se da će se motor zagrijati i pokrenuti, spuštao niz nizbrdicu sve do Šarušić-Hana, međutim, bezuspješno. Jedan od skijaša potom je otišao pješice nazad do cestarske kućice na Vagnju i otuda telefonirao u Split da pošalju novi autobus, koji je stigao tek oko 22 sata, pa su članovi ove „polarne ekspedicije“ stigli u Split nešto iza ponoći, gdje su ih zabrinuto iščekivale njihove obitelji.

Skijaška natjecanja

Prvo skijaško natjecanje na Kamešnici održano je 10. ožujka 1935. godine. U 10 sati ujutro kod Planinarskog skloništa na Kamešnici okupilo se 70 skijaša, od kojih se njih 10 natjecalo na stazi dugoj 5 kilometara.

Na cilj je prvi stigao Slovenac Stanko Bezlaj za 24 minute i 25 sekundi, drugi je bio Gjuro Vlček iz Čehoslovačke, a treći Splićanin Ivo Girometta.

Hrvatsko planinarsko društvo Mosor iz Splita, organizator ovog natjecanja, trojici prvoplasiranih dodijelilo je prigodne značke i plakete.

Iduće skijaško natjecanje u Kurtegića docu na Kamešnici održano je 15. ožujka 1936. godine, a njemu je sudjelovalo oko 120 osoba.

Staza za juniore bila je duga 2 km. Prvi na cilj je stigao M. Paschess za 8 minuta i 35 sekundi, drugi Z. Kelović, a treći B. Šitić.

Seniori su skijali na stazi dugoj 4 km, koja se sastojala od vrlo teških uspona i spustova, a završavala s jednim posebno velikim spustom. Pobijedio je Gjuro Vlček, koji je stazu prešao za 15 minuta i 28 sekundi, a za njim su slijedili J. Gattin i V. Petrošić.

Natjecale su se i dame na stazi dugoj 1.500 metara, a prva ju je prešla Z. Lavrenčić za 4 minute i 45 sekundi. Druga je bila P. Bulić, a treća N. Frlan.

Božić u planini

Obilan snijeg koji je pred Božić 1935. pao na Vagnju i Kamešnici privukao je veliki broj planinara i skijaša, kako u Planinarskoj kući na Vagnju, tako i u Skloništu prof. Giromette. Visoki snijeg i vrijeme bez vjetra omogućili su skijašima „da se do opojnosti naužiju zdravog bijelog sporta“. Jele i bukve prekrivene snijegom i injem „čarobno su savijale svoje grane, stvarajući upravo vilinske motive“.

Skijanje na Cincaru

Uz Sklonište prof. Giromette na Kamešnici, koje je bilo pogodno kako za početnike, tako i za naprednije vikend skijaše, 1936. godine otvorio je Mosor novo planinarsko sklonište na Krug planini, namijenjeno iskusnijim skijašima, koji žele provesti više dana u planini pokrivenoj snijegom debelim i do dva metra tijekom zimske sezone.

Od skloništa pod Cincarom na svega pola sata nalazile su se jelove šume sa čistinama u zavjetrini, u kojima se moglo skijati i za najjačih bura. Za lijepog pak vremena mogli su skijaši prolazeći kroz šumu Klopotnik uživati u idiličnoj ljepoti koju ova prašuma rijetkim i odvažnim posjetiteljima nudi u svome zimskom ruhu.

Odlazak skijaša s Kamešnice

Iako su tijekom Drugog svjetskog rata uništena planinarska skloništa na Vagnju, Kamešnici i Kruzima, članovi Mosora su i nakon rata nastavili skijati na Kamešnici. Budući da im nije bilo dopušteno obnoviti domove, jer su se nalazili na području općine Livno i BiH, kao skijaška baza služila im je gostionica na Vagnju.

Kada je nakon izgradnje nove ceste Livno – Split preko Kamenskog stara cesta preko Vagnja ostala napuštena, a održavanje autobusnih linija preko nje obustavljeno, dalmatinski skijaši prestali su dolaziti na Kamešnicu.

Izvor: (livanjski tragovi)